Koga je sve Antun Radić učinio „drugim“ u svojoj Osnovi

Rad propituje ulogu Osnove Antuna Radića u kontekstu oblikovanja kulturnih granica i nacionalnoga identiteta krajem 19. stoljeća. Analizom teorijskoga i empirijskoga dijela Osnove, autor pokazuje kako su Radićeva pitanja u Osnovi oblikovala percepciju „drugih“ – od građanstva, Roma i Židova do siromašnih, pojedinih žena i drugih „rđavih“ i marginalnih pojedinaca i grupa u „narodu“. Autor pokazuje kako Radićeva Osnova tako djeluje kao alat ne samo etnografskoga bilježenja, već i normativnoga razgraničavanja društveno prihvatljivoga i isključenoga.