FENOMENI (NE)UČTIVOSTI U XVIII STOLJEĆU: ANALIZA UDŽBENIKA ITALIJANSKOG JEZIKA ZA ANGLOFONE GOVORNIKE

U ovom radu istražujemo fenomen (ne)učtivosti u udžbenicima italijanskog jezika za anglofone govornike. Analizirani su Casottijev A New Method of Teaching the Italian Tongue to Ladies and Gentlemen (1709), Palermov A Grammar of the Italian Language. In Two Parts (1755) i Barettijev Easy Phraseology for the Use of Young Ladies who Intend to Learn the Colloquial Part of the Italian Language (1775). Ovi udžbenici, koji se fokusiraju na govorni jezik, obuhvataju sociopragmatičke aspekte jezika, uključujući norme učtivosti. S obzirom na utjecaj italijanske kulture, posebno u Engleskoj, očekuje se da udžbenici reflektiraju norme italijanske učtivosti, engleske interpretacije tih normi, kao i elemente engleske učtivosti. Poređenjem dvaju sistema učtivosti, istražujemo moguće jezičke univerzalije i promjene u konceptu učtivosti kroz vrijeme. Metodološki okvir temelji se na priručnicima bontona iz XVIII stoljeća: Della Casinom Galateo (1558) i Stanhopovom Principles of politeness (1776). Analiziramo odlomke dijaloga iz udžbenika na temelju savremenih tradicionalnih i postmodernih teorija učtivosti, fokusirajući se na ublažavanje, pojačavanje ili modifikaciju neučtivih govora poput odbijanja, postavljanja pitanja i uvreda. Rezultati pokazuju da su uvredljivi činovi u konverzaciji ublaženi, dok su otvorene uvrede prisutne samo u kontekstu razgovora o odsutnim osobama ili zadirkivanja. Također, primjećuje se značajna sličnost u normama učtivosti između dviju kultura. Ovi nalazi mogu biti korisni u didaktici, sociologiji, historiji i lingvistici.