Ranonovovjekovni latinski natpisi u Istri

Hrvatska je iznimno bogata epigrafičkim gradivom unutar kojeg Istra zauzima istaknuto mjesto, a začetci epigrafije kao arheološke i pomoćne povijesne discipline imaju svojih dodirnih točaka s istočnojadranskim prostorom. Talijanski humanist Cirijak iz Ancone – kojeg se drži utemeljiteljem epigrafije – prikupljao je natpise i iz Istre, a zna se da je boravio u Puli 1419. i 1423. godine te u Dalmaciji. U pogledu epigrafije rimsko je razdoblje na istarskom poluotoku ostavilo zamjetan korpus s evidentiranih oko 3000 latinskih natpisa. S druge strane istraženost glagoljičkih srednjovjekovnih i novovjekovnih natpisa u Istri s pravom prednjači kako kvantitetom tako kvalitetom analize i objave u kapitalnom djelu Branka Fučića Glagoljski natpisi (1982.). Nasuprot tomu latinski natpisi iz srednjeg i ranog novog vijeka dosad nisu bili sustavno proučavani i publicirani. Iznimku u svemu tome čine nastojanja Ivana Kukuljevića Sakcinskog. No njegov rad na epigrafskim spomenicima iz Istre ostao je u rukopisu. U ovom radu ukazuje se na (ne)obrađenost i (ne)istraženost ranonovovjekovnih latinskih natpisa u Istri, ali i daju smjernice u pogledu toga što i kako treba raditi i djelovati na tome velikom istraživačkom polju.