Protiv zaborava. Neka razmišljanja o minimalnoj glazbi u Hrvatskoj

Polazeći od definicije minimalne glazbe koju je dao Michael Nyman, autor pronalazi da je za hrvatsku sredinu karakteristična nesklonost toj glazbenoj orijentaciji. Stoga razmatra rijetke primjere skladbi hrvatskih skladatelja (Stanka Horvata, Frane Paraća i Gordana Tudora) koje bi se mogle tako označiti te pokušava imenovati razloge zbog kojih je za ovdašnje skladatelje minimalna glazba (bila) neprivlačna. S druge strane, prikazujući promotorsku djelatnost muzikologa Nikše Gliga u pogledu minimalne glazbe, autor upućuje na ograničenja Nymanove definicije, kao i na izazove koje Gligova djelatnost postavlja pred historiografiju hrvatske glazbe 20. i 21. stoljeća.