Genetic Enhancement, Technological Objectification, and Heidegger’s Gelassenheit

Ovaj članak povezuje radove Nussbaum, Habermasa i Heideggera u kritici neterapeutskog preinačavanja genoma radi ljudskog poboljšanja. Primjedbe koje iznosi Habermas u svojem djelu Budućnost ljudske prirode proširuju se i dodatno argumentiraju. Pokazujemo kako je ‘poboljšavajuće’ preinačavanje oblik objektifikacije. Slažemo se s Habermasom da su terapijske primjene preinačavanja genoma dopuštene, ali ne slažemo se s onima koji zagovaraju tehnologiju genetičkog poboljšanja. Analizu nadopunjujemo Heideggerovim shvaćanjem tehnologije, pri čemu pokazujemo da genetičko poboljšanje može biti oblik tehnološkog uokvirivanja koje objektivira i narušava samorazumijevanje, slobodu, autonomiju i mogućnosti preinačene osobe. Umjesto toga, tvrdimo da objektifikaciju genetičkog poboljšanja treba ‘osloboditi’ od nerođenog djeteta kroz uvažavanje Heideggerove Gelassenheit, što svakom čovjeku omogućuje slobodu i priliku da u potpunosti ostvari i razvije svoje neskriveno mjesto i dom u svijetu, umjesto da mu ono bude nametnuto.