Pravoslavno svećenstvo Slavonije i Srijema u borbi s kugom tijekom XVIII. stoljeća

Stanovnik slavonsko-srijemskog područja XVIII. stoljeća imao je nesreću da nekoliko puta svjedoči strahotama epidemije kuge. Promet robe i ljudi kroz pogranično područje, kakvo je bilo ovo slavonsko-srijemsko, za sobom je nosio i rizik prijenosa bolesti. U namjeri sprječavanja širenja epidemija kuge, Habsburška Monarhija je tijekom XVIII. stoljeća izgradila sustav sanitarnog kordona koji je trebao zaustaviti širenje zaraze na granicama države. Unatoč svim mjerama opreza, širenje zaraze preko linije razgraničenja nije uvijek bilo moguće spriječiti. Nepoznavanje uzročnika kuge, kao niti pouzdanog lijeka, stanovništvo zaraženog područja tjeralo je u očajanje pred nemilosrdnošću kuge. Jedini spas stanovništvo je moglo očekivati zazivanjem Boga i nadati se pomoći istoga. Cilj rada je opisati ulogu pravoslavnog svećenstva u okolnostima u kojima se stanovništvo moglo nadati isključivo božjoj pomoći. U radu je najprije objašnjeno shvaćanje epidemije kuge među suvremenicima, to jest tumačenje zaraze kao božje kazne ili djelovanja demona. Na tu cjelinu nastavlja se prikaz duhovne brige svećenstva, izražene kroz molitve. Utjecaj svećenstva na stanovništvo nastojale su iskoristiti svjetovne vlasti, te su tako angažirale pravoslavno svećenstvo u cilju plasiranja i eksplanacije svrsishodnosti pojedinih sanitarnih mjera. Interakcija svećenstva sa stanovništvom u vrijeme haranja kuge zahtijevala je prilagodbu i same svećeničke prakse. Na koncu, prikazana je uloga svećenstva u medicinskoj djelatnosti.